JAVNO ZASTUPANJE

Javno zastupanje

JAVNO ZASTUPANJE JE KLJUČNI ALAT KOJI ORGANIZACIJE CIVILNOG DRUŠTVA KORISTE DA BI OSTVARILE ŽELJENE DRUŠTVENE PROMENE


Postoji veliki broj definicija javnog zastupanja, ali sve one uključuju ideju promene trenutnog statusa u vezi sa temama od javnog interesa, kroz proces promene politika i propisa, ali i stavova, ponašanja i praksi svih onih aktera značajnih za određenu temu.

Javno zastupanje je planirana akcija usmerena na promenu zakona, politika, odnosno uverenja, stavova i ponašanja građana u cilju postizanja neke održive promene.

STRATEŠKO PLANIRANJE JE VAŽAN ELEMENT USPEŠNOG JAVNOG ZASTUPANJA

Da bi postigli svoj cilj, organizacije civilnog društva mogu usvojiti različite strategije. Radi odabira odgovarajuće strategije, neophodno je razumeti problem, što se postiže analizom situacije, zainteresovanih strana i odnosa moći, sopstvenih snaga, slabosti i kapaciteta, odnosno identifikacijom potencijalnih saveznika i oponenata. Na osnovu analize situacije, organizacije kreiraju dostižne ciljeve, odnosno izrađuju planove kako te ciljeve ostvariti.

Postoji više strategija javnog zastupanja koje organizacije mogu primeniti: strategije edukacije, saradnje, ubeđivanja, konfrontacije i druge.

Značaj strategije je u tome što omogućava praćenje sopstvenih uspeha i prepreka, ali i šansi koje se mogu javiti, te pravovremenu reakciju, odnosno adaptaciju planova u skladu sa nastalim promenama.

Javno zastupanje dovodi do promena na više nivoa:

      1. Demokratska promena – gde građani razumeju svoju moć i koriste je da utiču na procese donošenja odluka. Javno zastupanje čini javne procese razumljive građanima i motiviše ih da razumeju i usvoje određene vrednosti, odnosno postanu vođeni postizanjem društvene, a ne lične koristi.
      2. Promena na nivou politika i propisa – problem koji su građani identifikovali je rešen time što je promenjen pravni propis, donešena politika i slično.
      3. Sistemska promena – gde je sam proces donošenja odluka postao transparentniji, uključuje građane, a donosioci odluka su odgovorni za svoje postupke.

ODRŽIVA POLJOPRIVREDA JE PREPOZNATA KAO NAČIN DA SE RAZLIČITI INTERESI U INDUSTRIJI HRANE POMIRE I IZBALANSIRAJU

Industrija hrane je složena grupa delatnosti koja obuhvata različite interese – interese poljoprivrednih proizvođača, prerađivača, otkupljivača i drugih biznisa okupljenih oko industrije hrane, zatim interese potrošača, lokalnih zajednica, interese dobrobiti životinja i zaštite životne sredine.

Kako bi na Zapadnom Balkanu poljoprivreda postala održiva, neophodno je harmonizovati propise država Zapadnog Balkana sa propisima Evropske unije, ali i promeniti tradicionalne obrasce ponašanja aktera unutar industrije hrane. Ove aktere potrebno je uputiti da postoje opipljive ekonomske i socijalne koristi prelaska na održivi način poslovanja u poljoprivredi, odnosno osnažiti da ove koristi i ostvare.

Ovo mogu postići samo jake organizacije civilnog društva na Zapadnom Balkanu koje su, putem javnog zastupanja, u poziciji da utiču na politike i propise i koje imaju dovoljno snage i kapaciteta da dugoročno održe ove promene.

Kako bi politike i propisi bili primenjeni, organizacije civilnog društva moraju doprineti transformaciji kulture društva, na način da članovi zajednice podrže ove promene i ožive ih u praksi. One moraju uticati i na ključne stavove, ponašanja i kulturu društva, slanjem jedinstvene poruke da je održiva poljoprivreda od velikog značaja za održivi Balkan.



Top