EVROPSKE INTEGRACIJE

Evropske integracije

Evropska Unija se preko svoje Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) zalaže za obezbeđivanje visokog životnog standarda za poljoprivrednike, istovremeno postavljajući uslove u pogledu zdravlja i dobrobiti životinja, zaštite životne sredine i bezbednosti hrane. Evropska unija procenjuje da je poljoprivreda ključni sektor održivog ekonomskog razvoja.


Evropska unija želi da obezbedi da poljoprivreda bude održiva i konkurentna. Kako bi doprinela postizanju ovog cilja, Evropska unija finansira poljoprivrednike koji su orijentisani ka tržištu odnosno ka proizvodnji koja zadovoljava potražnju potrošača, a istovremeno čuva prirodu, zdravlje i dobrobit životinja. Godišnji budžet koji Evropska unija koristi za ovu namenu iznosi oko 59 milijardi evra, i realizuje ga kroz Evropski poljoprivredni garantni fond (EAGF) i Evropski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD).

Strategija Evropske unije o biodiverzitetu ima za cilj da do 2020. godine zaustavi gubitak biodiverziteta i gubitak usluga ekosistema. Zakonodavstvo Evropske unije o prirodi, a naročito Direktiva o pticama i Direktiva o staništima, predstavlja okosnicu politike o biodiverzitetu i pravnu osnovu za mrežu zaštićenih prirodnih dobara (NATURA 2000). Takođe, prema navedenim direktivama, države članice moraju delovati kako bi očuvale ugrožena staništa i vrste u Evropi.

U direktivama je navedeno 57 tipova staništa i 257 vrsta koje zavise od poljoprivrednih aktivnosti ili su povezane sa različitim poljoprivrednim aktivnostima.

Koncept poljoprivredne proizvodnje visoke prirodne vrednosti predložen je kao jedan od pokazatelja uticaja poljoprivrede na životnu sredinu, vrste i staništa, koji treba uključiti u okvir monitoringa i evaluacije Zajedničke poljoprivredne politike u periodu 2014-2020. Kao takav će se primenjivati kroz odredbe člana 110 predložene Horizontalne uredbe ZPP (Uredba Saveta (EC) br. 1259/1999). Prema tome, države članice Evropske unije će morati da obezbede podatke za ovaj pokazatelj u kontekstu okvira za monitoring i evaluaciju Zajedničke poljoprivredne politike. Zakonski predlog ruralnog razvoja za period 2014-2020. uključuje obnavljanje i očuvanje biodiverziteta u područjima poljoprivredne proizvodnje visoke prirodne vrednosti u okviru jednog od šest prioriteta Evropske unije za ruralni razvoj.


PREGOVARAČKO POGLAVLJE 11

Poljoprivreda i ruralni razvoj

PREGOVARAČKO POGLAVLJE 11 - Poljoprivreda i ruralni razvoj

Zajednička poljoprivredna politika Evropske unije jedna je od najznačajnijih oblasti, kako u pogledu broja propisa koji regulišu ovu oblast tako i u pogledu udela poljoprivrednog budžeta u ukupnom budžetu Evropske unije. Naime, veličina budžeta Zajedničke poljoprivredne politike je veoma visoka i iznosi nešto manje od 40% ukupnog budžeta Evropske unije.

Okosnicu poljoprivredne politike Evropske unije čini podela na dva stuba. Prvi stub čine direktna plaćanja i tržišne intervencije, dok se drugi stub odnosi na politiku ruralnog razvoja.

Direktna plaćanja podrazumevaju da, uz poštovanje određenih uslova (očuvanje životne sredine i zdravlja ljudi, bezbednost hrane, poštovanje dobrobiti životinja, održavanje zemljišta u dobrom stanju), poljoprivrednici dobijaju podsticaje bez obzira na to kojom se vrstom proizvodnje bave.

Tržišne intervencije se odnose na interventni otkup i druge oblike povlačenja proizvoda sa tržišta, podršku proizvodnji određenih proizvoda, sistem kvota, podršku proizvođačkim organizacijama (u sektoru voćarstva i povrtarstva). Neophodno je podvući da u ovoj oblasti, kao i u oblasti direktnih plaćanja, država članica ne može imati svoje nacionalne mere, već je u pitanju politika na nivou Evropske unije.

Ruralni razvoj obuhvata mere koje su neophodne za razvoj aktivnosti u ruralnim oblastima, a koje doprinose jačanju konkurentnosti poljoprivrede i šumarstva, poboljšanju biodiverziteta ruralnih područja, unapređenju kvaliteta života, kao i mere za podsticanje diverzifikacije ruralne ekonomije

PREGOVARAČKO POGLAVLJE 12

Bezbednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika

PREGOVARAČKO POGLAVLJE 1 - Bezbednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika

Ovo poglavlje pokriva detaljna pravila u oblasti bezbednosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike. Sistem bezbednosti hrane u Evropskoj uniji zasnovan je na nekoliko načela: odgovornosti proizvođača (hrane, ali i hrane za životinje); sledljivosti hrane (sposobnost da se hrana, hrana za životinje, komponente hrane i životinje prate kroz sve faze u lancu); primeni sistema analize rizika, kao i primeni načela predostrožnosti kada je to neophodno.

U oblasti veterinarske i fitosanitarne politike, propisi Evropske unije utvrđuju pravila unutrašnje trgovine i unošenja živih životinja i proizvoda iz trećih zemalja u sektorima veterinarstva, zdravlja biljaka i ishrane životinja, istovremeno obezbeđujući zaštitu javnog zdravlja, zdravlja biljaka i životinja i dobrobiti životinja, kao i bezbednost hrane životinjskog porekla na unutrašnjem tržištu.

PREGOVARAČKO POGLAVLJE 13

Ribarstvo

PREGOVARAČKO POGLAVLJE 13 - Ribarstvo

Poglavlje za ribarstvo sastoji se od propisa koji ne zahtevaju transpoziciju u nacionalno zakonodavstvo. Međutim, neophodno je uvođenje određenih mera za pripremu administracije i operatora za učešće u zajedničkoj politici ribarstva koja obuhvata tržišnu politiku, upravljanje resursima, inspekciju i kontrolu, strukturne akcije, i kontrolu državne pomoći. U nekim slučajevima potrebno je prilagoditi postojeće sporazume o ribarstvu i konvencije sa trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama.

Zajednička politika ribarstva Evropske unije obuhvata pitanja iskorišćavanja i upravljanja ribljim bogatstvima, pitanja uređenja tržišta ribljim proizvodima, pitanja strukturne politike, nadzora i kontrole, kao i međunarodnu saradnju u ribarstvu. Politika Evropske unije u oblasti ribarstva reformiše se svakih deset godina, kao odgovor na promene koje se odnose na količinu ribe, kao i na opšte privredne prilike u ribarstvu. Cilj je da se na evropskom nivou osigura dugoročno održivo korišćenje živih bogatstava mora i uzme u obzir rastuća potreba tržišta za zdravim proizvodima iz mora.

PREGOVARAČKO POGLAVLJE 27

Životna sredina

PREGOVARAČKO POGLAVLJE 27 - Životna sredina

Politika Evropske unije u pogledu životne sredine ima za cilj promovisanje održivog razvoja i zaštitu životne sredine za sadašnje i buduće generacije. Zasniva se na preventivnim akcijama, (prema principu- zagađivač plaća), borbi protiv štete u oblasti životne sredine na izvoru zagađenja, zajedničkoj odgovornosti i integraciji zaštite životne sredine u druge politike Evropske unije.

Evropska unija posebnu pažnju poklanja pitanju borbe protiv klimatskih promena i za ovu praktično-političku oblast izdvaja se oko 20% budžeta za period od 2014-2020. Novi okvir za klimatsku i energetsku politiku Evropske unije do 2030. godine predviđa smanjenje emisije gasova staklene bašte za 40% u odnosu na 1990. Osnovni instrumenti politike borbe protiv klimatskih promena su dekarbonizacija, povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije i energetska efikasnost.

Za primenu i sprovođenje pravnih tekovina Evropske unije u oblasti životne sredine potrebna su značajna ulaganja, kao i snažna i dobro opremljena administracija na nacionalnom i lokalnom nivou. Države članice moraju da uspostave posebni okvir za finansijsko upravljanje i kontrolu, uključujući i reviziju.

Top