USLUGE PRIRODE

Usluge prirode

Prirodni ekosistemi i biljke i životinje u njima pružaju ljudima usluge koje bi u slučaju njihovog gubitka bilo teško duplirati.

Usluge prirode, odnosno ekosistemske usluge, definisane su kao "prednosti koje ekosistemi pružaju ljudima" (FAO).One direktno ili indirektno utiču na opstanak ljudi i njihov kvalitet života.Ljudi ponekad zaborave koliko su priroda i biodiverzitet važni za njihovo svakodnevno funkcionisanje.Hrana, odeća, stanovanje, prevoz, lekovi i energija su proizvodi, odnosno usluge različitih ekosistema.

Planeta Zemlja će do polovine ovog veka izgubiti i do 50% divljih vrsta biljaka i životinja (Biological Extinction Conference, 2017)

Poljoprivredni predeli u najvećoj meri zavise od ekosistemskih usluga koje pružaju prirodni ekosistemi. Ove usluge uključuju oprašivanje, biološku kontrolu organizama štetnih po poljoprivredne i šumske kulture, održavanje strukture tla i plodnosti, hidrološke i mnoge druge usluge. Istraživanja ukazuju na to da je vrednost ovih ekosistemskih usluga za poljoprivredu ogromna.

Dobro upravljani, održivi poljoprivredni ekosistemi ne samo da obezbeđuju hranu, već obezbeđuju i mnoge druge koristi za poljoprivrednike, divlje vrste biljaka i životinja i za celokupno društvo.

Postoji četiri osnovne grupe ekosistemskih usluga u odnosu na njihov značaj za ljude:

USLUGE
SNABDEVANJA

Odnose se na sirovine dobijene direktno od ekosistema

USLUGE SNABDEVANJA

Voda, hrana i medicinski resursi su neke od mnogih sirovina koje ljudi dobijaju direktno od različitih ekosistema. Mnoge od usluga iz ove grupe doprinose postojanju upravo onih proizvoda koji su zastupljeni na tržištu i kojima se trguje. Pored toga, u mnogim ruralnim područijima, seoska domaćinstva direktno zavise odovih usluga, koje im obezbeđuju sredstva za život. Ove ekosistemske usluge tako direktno utiču na održanje mnogih ruralnih zajednica.


Hrana

Praktično svi ekosistemi pružaju uslove za uzgoj i sakupljanje hrane, kao i za lov i ribolov. Od svih usluga ekosistema, proizvodnja hrane je jedina koja pokazuje konstantan trend rasta u novijoj istoriji. Ipak, sada se priznaje da su dobiti u poljoprivrednoj proizvodnji i produktivnosti često propraćene negativnim efektima na bazu prirodnih resursa koja nam obezbeđuje ekosistemske usluge, među kojima je i hrana. Dalja degradacija ekosistema kao baze prirodnih resursa potrebnih za poljoprivredu, ugrožava proizvodni potencijal hrane u budućnosti.


Voda

Bez vode, nema ni života. Ekosistemi igraju vitalnu ulogu u obezbeđivanju protoka vode i skladištenja sveže vode.Vodena tela koja nemaju visok sadržaj soli nazivaju se slatkovodnim ekosistemima i obuhvataju jezera, reke i potoke. Na globalnom nivou slatka voda se u najvećoj meri nalazi u zamrznutom stanju u vidu glečera ili kao vlaga u tlu. Slatka voda nije važna samo za opstanak ljudi, već i za opstanak svih postojećih vrsta životinja i biljaka. Žitarice, na primer, u velikoj meri zavise od voda. Ovo je potkrepljeno podatkom da se skoro 60% svih podzemnih voda u svetu upotrebljava za navodnjavanje poljoprivrednih sistema u kojima se gaje baš žitarice.


Medicinski resursi

U mnogim prirodnim ekosistemima rastu različite vrste biljaka i gljiva koje obezbeđuju lekove za mnoge zdravstvene tegobe. Mnoge vrste se koriste u savremenoj i u tradicionalnoj medicini, kao i u farmaceutskoj industriji. Svuda u svetu (kako u zemljama u razvoju, tako i u razvijenim zemljama) postoji sve veći interes za lekovitim i aromatičnim (začinskim) biljem u vezi sa njihovim korišćenjem, kultivacijom, konzervacijom i održivom upotrebom. Velike travnate površine kao što su livade i pašnjaci predstavljaju stanište mnogim vrstama lekovitih i začinskih biljaka. Preterano korišćenje ili napuštanje ovih prirodnih ekosistema dovode do gubitka mnogih prirodnih lekova.

USLUGE
REGULISANJA

Odnose se na regulaciju ekosistemskih procesa

USLUGE REGULISANJA

Ekosistemi se ponašaju kao regulatori određenih procesa u prirodi.Održavanje kvaliteta vazduha i zemljišta, sprečavanje poplava, kontrola bolesti ili oprašivanje voća i povrća su samo neke od regulacionih usluga koje pružaju ekosistemi.


Održavanje dobrog kvaliteta vazduha na lokalnom nivou

Ekosistemi utiču na lokalnu klimu i kvalitet vazduha. Na primer, drveće obezbeđuju senku dok šume utiču na dostupnost vode kako na lokalnom, tako i na regionalnom nivou. Drveće i druge biljke takođe igraju važnu ulogu u regulisanju kvaliteta vazduha, uklanjanjem zagađujućih materija iz atmosfere. Zagađen vazduh može imati vrlo negativan uticaj kako na zdravlje ljudi, tako i na poljoprivredne useve u vidu smanjenja prinosa i razvoja bolesti. Mnoge divlje vrste biljaka, kao i poljoprivredne kulture imaju potencijal za čišćenje vazduha. Na primer, linije četinarskih stabala na ivici njive mogu zaštititi poljoprivrednika od pesticida iz susednih njiva.


Tretman otpadnih voda

Ekosistemi kao što su vlažna područja filtriraju tečni otpad. Ova područja, zahvaljujući svojoj strukturi utiču na razlaganje otpada kroz biološku aktivnost mikroorganizama, a takođe eliminišu štetne patogene. Poljoprivredni otpad je veliki izvor zagađenja voda. Rad na smanjenju otpadnih voda može pomoći da se smanji pritisak na ekosisteme. Poljoprivredni sistemi takođe mogu biti dizajnirani tako da smanjuju upotrebu poljoprivrednih hemikalija koje mogu završiti u vodnim telima.


Sprečavanje erozije i održavanje plodnosti zemljišta

Vegetacijski pokrivač sprečava eroziju zemljišta i osigurava njegovu plodnost putem prirodnih bioloških procesa kao što je fiksiranje azota. Erozija zemljišta je ključni faktor u procesu degradacije zemljišta i dezertifikacije. Simptomi degradacije zemljišta su mnogobrojni i uključuju smanjenje plodnosti, razvoj kiselosti, alkalizaciju, pogoršanje strukture tla, ubrzanu eroziju, gubitak organske materije i biodiverziteta.


Oprašivanje

Oprašivanje biljaka od strane životinja (polinatora ili oprašivača) je usluga ekosistema koju uglavnom pružaju insekti, a u tropskim krajevima i neke ptice i slepi miševi. U poljoprivrednim ekosistemima, oprašivači su od ključnog značaja za voćarstvo, hortikulturnu i krmnu proizvodnju, kao i za proizvodnju semena.

Bezbednost i raznovrsnost hrane, prehrana ljudi i cena hrane se snažno oslanjaju na oprašivače, a oprašivanje kao jedna od najvažnijih usluga ekosistema je pod velikim pritiskom od neodrživih poljoprivrednih praksi kao što su pretvaranje prirodnih staništa u poljoprivredno zemljište, gajenje monokultura ili preterana upotreba pesticida.

Pollinatori kao što su pčele, ptice i slepi miševi imaju uticaj na 35 % svetske proizvodnje useva, povećavajući rezultate poljoprivredne proizvodnje od oko 75% vodećih prehrambenih useva širom sveta.

USLUGE
PODRŠKE

Odnose se na prateće usluge koje su osnova postojanja svih ostalih ekosistemskih usluga

USLUGE PODRŠKE

Očuvanje raznovrsnosti divljih vrsta biljaka i životinja i obezbeđivanje životnog prostora za njihov život su prateće ekosistemske usluge, ili usluge podrške. One su takođe i osnova svih ekosistema i postojanja njihovih usluga.


Staništa za divlje vrste

Ekosistemi pružaju životni prostor divljim biljnim i životinjskim vrstama; oni takođe održavaju raznovrsnost složenih procesa koji su zaslužni za postojanje svih drugih usluga ekosistema. Ukoliko se njima dobro upravlja, oni mogu uticati na povećanje biološke raznovrsnosti i dati visoke prinose poljoprivrednih proizvoda uz istovremeno obezbeđivanje dugotrajne i održive poljoprivredne proizvodnje.


Održavanje genetičke raznovrsnosti

Genetička raznovrsnost (raznovrsnost gena različitih vrsta, različitih populacija istih vrsta, kao i unutar iste populacije jedne vrste) se odnosi na diverzitet (raznolikost) različitih rasa, odnosno sorti gajenih biljaka i životinja, te pruža osnovu za dobru prilagođenost životinja i biljaka lokalnim uslovima u kojima žive i postojanje osnove za razvoj komercijalnih useva i stočarske proizvodnje.

Prirodni ekosistemi obezbeđuju važne genetičke resurse kroz potencijal da divlji srodnici gajenih vrsta i kultura daju korisne osobine biljkama ili životinjama, kao što su otpornost na štetočine ili bolesti ili poboljšanje prinosa. Stoga, genetička raznolikost pruža društvu širok opseg mogućnosti za susret sa budućim izazovima promenljivim uslovima životne sredine ali i rastućih zahteva tržišta.

75 % genetičke raznovrsnosti biljaka je izgubljeno samo u poslednjih 30 godina, jer su farmeri širom sveta zanemarili svoje lokalne sorte i fokusirali se na genetski jednake, visoko prinosne sorte.

USLUGE OD
KULTURNOG ZNAČAJA

Odnose se na nematerijalne koristi koje ljudi dobijaju od ekosistema

USLUGE OD KULTURNOG ZNAČAJA

Nematerijalne koristi koje ljudi dobijaju od ekosistema nazivaju se "kulturne usluge" ili usluge od kulturnog značaja. One uključuju estetsku vrednost prirode, inspiraciju i duhovno iskustvo vezano za prirodno okruženje. Uobičajeno je da se u ovoj grupi razmatraju i mogućnosti za turizam i rekreaciju.

Ove vrste usluga su često povezane međusobno, ali i sa drugim grupama usluga ekosistema. Tako npr. široka ponuda seoskog turizma objedinjuje nekoliko grupa ekosistemskih usluga, kao što su hrana (tradicionalna kuhinja), različiti vidovi rekreacije i odmora u sklopu poluprirodnih pejzaža, a često su ovi predeli i savršene lokacije za umetničke kolonije, koje traže inspiraciju i kontakt sa prirodom.


Rekreacija i zdravlje

Šetnja i sportske aktivnosti u prirodi nisu samo odličan vid fizičke vežbe, već takođe omogućavaju ljudima da se mentalno opuste. Uprkos tome što ga je teško izmeriti, značaj zelenih površina za fizičko i psihičko zdravlje se sve više prepoznaje. Posebno se ističe da boravak u prirodi može doprineti poboljšanju zdravlja i socijalnih veština kod dece i mladih.


Turizam

Ekosistemi i biodiverzitet igraju važnu ulogu u mnogim vrstama turizma koji obezbeđuje značajne ekonomske koristi i vitalni izvor prihoda mnogih zemalja. Tradicionalni seoski predeli su postali magnet za privlačenje turista iz velikih gradova. Kulturni i ekoturizam obrazuju građane o značaju biodiverziteta.


Estetska i spiritualna vrednost

Jezik, znanje i prirodno okruženje su tokom istorije uvek bili u tesnoj vezi. Biodiverzitet, ekosistemi i prirodni predeli su bili izvor inspiracije za umetničko stvaranje, kulturu, ali i za nauku. U mnogim delovima sveta, prirodne odlike kao što su pojedine šume, pećine ili planine imaju religijsku vrednost, a priroda je zajednički element svim većim religijama.



Top