ZAPADNI BALKAN - ALBANIJA

Priroda u službi poljoprivrede

Albanija je pretežno planinska država, koja se nalazi na krajnjem jugu zapadnog Balkana, između kontinentalne i mediteranske klimatske zone. Geografski posmatrano, Albanija je veoma uska u poređenju sa dužinom svoje obale, tako da Jadransko i Jonsko more značajno utiču na klimu, floru i faunu većeg dela zemlje. Planinski teren, u kombinaciji sa položajem na mestu susreta različitih klimatskih zona, stvara idealne uslove za razvoj i opstanak velikog broja endemskih vrsta biljaka i životinja.

Poljoprivreda u Albaniji

Poljoprivredni sektor i dalje predstavlja jedan od najvažnijih sektora albanske ekonomije.

56% stanovništva živi u ruralnim područjima, gde je poljoprivreda glavna aktivnost.
53% ukupne poljoprivredne proizvodnje čini stočarstvo.

Poljoprivredna proizvodnja se povećala u proseku od 3% u periodu između 2002. i 2006. godine. Povećanje prinosa se posebno odnosi na grožđe, krompir, mleko, jaja i voće. Pored ovoga, proizvodnja voća porasla je za 70%, proizvodnja hrane životinjskog porekla za 21% a ratarska proizvodnja za 10%. Pored toga značajno je povećana i proizvodnja povrća, posebno u plastenicima. Sa druge strane površina oranica pod pšenicom je značajno smanjena.

73% farmi je mehanizovano; 24% koristi samo životinjsku vuču i 3% ručni rad.

Glavni problemi u vezi sa poljoprivredom su: odlazak stanovništva iz ruralnih područja; vrlo ograničena veličina gazdinstava (prosečno 1,1 ha podeljen na 3,9 parcela, u poređenju sa prosekom Evropske unije, 25 parcela od 23 ha); loš marketing proizvoda; nerazvijeni sistemi navodnjavanja i odvodnjavanja; nizak tehnološki nivo; slaba organizacija poljoprivrednika i nizak nivo razvoja prerađivačke industrije. Uopšteno gledano, malo je interesovanje za ulaganje u poljoprivredne aktivnosti (NSSED, 2003, Zdruli, 2000).

Poljoprivredna zemljišta visoke prirodne vrednosti u Albaniji

U Albaniji postoji oko 400.000 hektara prirodnih pašnjaka. Najveće oblasti letnjih pašnjaka se nalaze u okruzima Tropoje, Dibr, Kukeš, Korča, Đirokastra i Kolonje. Letnji pašnjaci se koriste oko 150 dana godišnje, od 15. maja do 15. oktobra. Zimski pašnjaci se nalaze duž priobalnih i brdovitih područja između 400–800 mnm. Najupadljiviji masivi zimskih pašnjaka su Delvine i Vrine (Sarande), Karaburun, Šušice i pašnjaci između reka Vjosa i Šušice (Valona), Malakaster (Fier) i Dumre (Elbasan).

Mozaični pejzaž niskog obima proizvodnje u Albaniji se obično sastoji od povrtnjaka, obradivih parcela, voćnjaka, vinograda i travnatih površina. Tradicionalni voćnjaci i vinogradi koji se gaje na veoma malim parcelama se uglavnom nalaze u centralnim i jugoistočnim delovima zemlje (Nacionalni park Prespa).

Tipični poljoprivredni sistem u Albaniji uključuje značajne prirodne i polu-prirodne travnate površine. U istorijskom smislu u Albaniji skoro da nema upotrebe đubriva kako bi se povećala produktivnost pašnjaka. Ekstenzivni i tradicionalni sistemi uzgoja stoke koriste domaće vrste životinja, prvenstveno lokalna goveda, magarce, svinje i koze. Male farme sa 10 do 30 životinja (najčešće ovce i koze) su još uvek dominantne. Međutim, postoji rastući trend broja srednjih farmi sa prosekom od 150 životinja po stadu u južnim delovima zemlje. Do skora se selitveno stočarstvo praktikovalo u čitavoj zemlji, ali je sada najviše ograničeno na jugoistočne delove Albanije.

kliknite na zemlju za detaljnije informacije o trenutnom stanju i potencijalu za razvoj poljoprivredne proizvodnje visoke prirodne vrednosti

* Ovaj naziv je bez prejudiciranja statusa i u skladu je sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o deklaraciji o nezavisnosti Kosova.

SRBIJA Kosovo * Crna Gora Albanija Severna
Makedonija
Top